Skip to main content

Naslovna

Go Search
Naslovna
Novosti
Dokument centar
Inkluzivno obrazovanje
Predškolsko obrazovanje
Bezbjednost djece na internetu
Besplatni alati
Školska mreža
Obrazovne institucije
Linkovi
Forum
Pretraga
Kontakt
  
Naslovna > Novosti > Savremeni izazovi za socio-emocionalno funkcionisanje učenika (društvene mreže, društvena klima, vrijednosti i sl.) i modeli školskih intervencija  

Novosti: Savremeni izazovi za socio-emocionalno funkcionisanje učenika (društvene mreže, društvena klima, vrijednosti i sl.) i modeli školskih intervencija

Title

Savremeni izazovi za socio-emocionalno funkcionisanje učenika (društvene mreže, društvena klima, vrijednosti i sl.) i modeli školskih intervencija 

Body




Škole prepoznajemo kao ustanove čija je uloga prevashodno obrazovna i vaspitna, koja da omogućava usvajanje socio-emocionalnih vještina, što je ključni zadatak za razvoj svakog djeteta.

Učenje socijalno-emocionalnih vještina obuhvata uspješno prepoznavanje i nošenje sa vlastitim i tuđim emocijama u socijalnom okruženju, razvoj empatije, uspostavljanje i održavanje veza sa drugima, pružanje pomoći drugima, ali i traženje pomoći i naklonosti drugih, vještine slušanja, itd. Započinje od prvih dana djetetovog života i kontinuirano se nastavlja do odraslog doba, kroz različite faze i različitim intenzitetom. Uviđanje i razumijevanje tuđe perspektive, razvoj empatije prema drugima i stvaranje zdravih odnosa, unapređuje uspjeh u akademskom i privatnom životu, i smanjuje rizik za agresiju, nasilje i depresiju. Djeca koja imaju razvijene ove vještine se lakše emocionalno prilagođavaju, imaju kvalitetnije odnose sa vršnjacima i odraslima.

Kako veliki dio vremena djeca provode u školama one su dobro okruženje za podršku socijalno-emocionalnom razvoju. Učionice bi trebalo da budu okruženje u kojima se djeca osjećaju sigurno, zbrinuto i motivisano. Odnosi sa drugima - interakcija sa vršnjacima i nastavnicima pomažu razvoju samokontrole i usvajanju socijalnih pravila.

U skladu sa razvojem tehnologije, čini se da se i način učenja ovih vještina mijenja. Internet i društvene mreže utiču na vršnjačke interakcije. Društvene mreže su popularne među mladima jer zadovoljavaju osnovne socijalne potrebe u adolescenciji: formiranje i održavanje vršnjačkih relacija. Takođe, društvene mreže predstavljaju mjesto za samoizražavanje. Profili na društvenim mrežama su personalizovani, i nose poruku o specifičnim interesovanjima i hobijima kojima neko sebe predstavlja vršnjacima. Adolescenti razvijaju način na koji vide sebe, i način na koji žele da ih drugi vide, istražuju sopstveni identitet kroz povratnu informaciju koju dobijaju od drugih, a ovaj proces je manje zastrašujući nego u interakciji uživo. Tragaju za potvrdom od drugih - „lajkovanje“ je potvrda da nijesu sami. Kako su i dalje dominantni vrijednosni prioriteti ljubav, bliskost, pripadanje, važno je da porodica u okviru porodičnog konteksta prenosi različite moralne, vaspitne i porodične vrijednosti, kao i norme prihvatljivog društvenog ponašanja, dok se od nastavnika očekuje da kroz nastavni kurikulum ostvare prenošenje vrijednosti.



Prethodno nas upućuje da društvene mreže treba iskoristiti kao prednost u vaspitanju i obrazovanju. Ono što interakciju i razvoj identiteta na društvenim mrežama razlikuje od interakcije uživo jeste što su iskustva intenzivnija - brže se isprobava, brže se dobija povratna informacija, a samim tim i brže dolazi do promjena, što rezultira bržim razvojem identiteta u odnosu na prethodne generacije. Takođe, društvene mreže omogućavaju interakciju sa vršnjacima koji se razlikuju od njih samih (različite etničke, rasne ili druge grupe) i na taj način podstiču razvoj razumijevanja, empatije i tolerancije, te tako imaju priliku da se pridruže grupama koje odražavaju različite aspekte njihovog identiteta ili interesovanja. Društvene mreže čak omogućavaju onima koji se osjećaju usamljeno unutar svog lokalnog okruženja da se osjećaju povezano sa nekim na drugom kraju svijeta. Važno je prevenirati da društveni mediji ne zamijene direktne odnose, i da se koncept prijateljstva mijenja sa nivoa kvaliteta na nivo kvantiteta na društvenim mrežama.

Upotreba informacione tehnologije kod mladih transformiše način razmišljanja u opšti, globalni, neodređen i holistički, jer približava udaljene stvari, bez dimenzija vremena i prostora. Sve potrebne informacije dobijaju se trenutno, skraćuje se vrijeme između želje i zadovoljenja. Brzo reagovanje zamjenjuje kritičnost i refleksiju. Tako da se nameće kao zadatak porodice i škole, da se od malih nogu razvijaju vrline umjerenosti, razboritosti, da postoji međuvrijeme između želje i njenog zadovoljenja, da nije moguće uvijek zadovoljiti želje, kao i da postoje drugi ljudi koji imaju svoje potrebe i želje.

Dakle, treba da znamo što nam je činiti. Upotreba interneta već se smatra jednim od osnovnih dječjih prava, stoga treba kontinuirano tražiti optimalne načine za korišćenje društvenih mreža kako bi mogli koristiti njihove prednosti. Društvene mreže su samo alati koji se koriste u određene svrhe, te treba stalno da ih informišemo o njihovoj namjeni, dobrim stranama, opasnostima, mogućim problemima. Takođe, ne treba izgubiti iz vida da savremeni izazovi, konkretno upotreba digitalne tehnologije, ne mogu oblikovati ličnost djece u onoj mjeri u kojoj može škola. Škola treba da odgovori na izazove digitalnog svijeta promovišući samopoštovanje među djecom, emocionalni razvoj, pripadnost zajednici, kreativnost i inovativnost.

Suočavanje sa savremenim izazovima podrazumijeva uključivanje programa socio-emocionalnog učenja u škole, što se može realizovati kroz programe za učenike ili učitelje. Neke od preporuka koje mogu biti korisne u procesu edukacije odnose se na sljedeće:

- Promovisati samopoštovanje. Odnosi se na sposobnost djece i mladih da razviju osjećaj i uvjerenje da su dostojni ljubavi i sposobni za život, da vrijede. Školski proces treba da bude usmjeren ka tome da djeca otkrivaju svoje potencijale i cijene sopstvene sposobnosti. Praviti razliku između idealizovane slike o sebi koju mogu stvarati u virtuelnom svijetu i one koju gradimo u direktnom kontaktu, kroz emocionalnu naklonost.
- Učiti ih prepoznavanju emocija i razgovarati o njima, na isti način kao što učimo različite predmetne programe. Učiti ih da žive sa osjećanjima. Ohrabriti da ono što u emocionalnom smislu dobijaju od vršnjaka na društvenim mrežama realizuju u direktnom kontaktu. Objasniti da u virtuelnom svijetu ne dobijamo direktan odgovor na naše emotivne potrebe.
- Ljudi su društvena bića i potreban im je osjećaj pripadnosti i saradnja. Dijete će razviti individualnost kroz međuljudske odnose, a škola je prostor u kome se oni mogu formirati, identifikovati, prihvatati i biti prihvaćeni. U ovom procesu ključni su i modeli nastavnika.
- Razvijati kreativnost. U današnjem svijetu kreativnost i sposobnost stvaranja su ključne vještine, što nas dovodi do toga da škola i dalje treba da promoviše umjetnost i kreativnost, kroz kreativnost nastavnika kao uzor. Uloga nastavnika kao modela koji prenosi znanje, omogućava kritičko mišljenje je nezamjenljiva.

Nataša Knežević i Aleksandra Mitrović

Expires

 
Attachments
Created at 1.4.2022 7:39  by PORTAL\Administrator 
Last modified at 1.4.2022 7:59  by PORTAL\Administrator